Pitanje se postavlja vijekovima, vjerojatno od iskona. Mnogi su se bavili s njim: liječnici, naučnici, alkemičari, vračevi, šarlatani… Ili sve njih zajedno možemo nazvati sa zadnjim pobrojanim izrazom. Vjerujem da i danas po raznim laboratorijima, manje ili više poznatima, rade na sličnim projektima. Ja poznajem pozitivan odgovor na pitanje, koji možda neće zadovoljiti sve vas koji ovo čitate. Treba ući u povijest! U tom slučaju fizičko nepostojanje se nadoknađuje virtualnim postojanjem u mislima ljudi, ili u njihovim srcima. To je slučaj David Bowie-a. Proslavio je svoj 69. rođendan (broj mi se jako sviđa) 8. siječnja 2016. Istog dana, valjda si je sam htio napraviti poklon, je izašao i njegov novi album naslovljen Crna ptica. Nakon dva dana je umro (godinu i pol dana se borio protiv raka i na kraju je izgubio bitku). I postao je legenda. Besmrtan. Siguran sam da će brojne slijedeće generacije slušati njegovu glazbu i znati tko je bio.
Ima sam 15 godina kada sam kupio prvi njegov album, Diamond dogs. Ne za sebe, nego na poklon prijatelju Josipu za njegov 18. rođendan. Par dana prije toga si je kupio novi gramofon, Trubadur od Iskre. Stereo! Poklon se nekako sam nametnuo; long play-ka. Ali koja? Bowie-a nisam poznavao, ali mi se jako svidjela omotnica ploče. Nadrealistična isto kao i sam naziv djela. Na rođendanu smo bili samo nas dvoje (ja sam mu bio jedini prijatelj) i nismo imala što raditi. Tako smo preslušali sve pjesme dva puta. Bio sam zadovoljan s mojim izboroma, a pogotovo s tim što se na njegovom licu ocrtavalo zadovoljstvo s poklonom koji sam mu donio.
Moj slijedeći značajan susret s David-om je bio godinu, dvije nakon prvoga. Bio sam na ljetovanju s izviđačima. Preko dana kupanje, uvečer dosađivanje. Netko je našao stari gramofon, a drugi je uspio nabaviti par singlica. Među njim je bila i Starman. Dok sam plesao sentiš s Jasnom ne tu ploču, pjesma mi se duboko usjekla u srce. I danas kada čujem ovu stvar, kroz glavu prohujaju uspomene na stare, ili bi bilo bolje reći na mlade dane, na Jasnu, na naše dugačke šetnje uz more, na prve poljubce, pomalo nespretne ali slatke.
Zatim sam odrastao, kupio si dobar hi-fi gramofon i odlično pojačalo. Moja ljubav prema glazbi je ostala nepromijenjena, ali sam sada imao nešto novaca koje sam mogao investirati u moju strast prema pločama. A dobar dio te strasti je činio on. I danas se na polici mog dnevnog boravka nalaze singlica Starmen, koju sam na kraju prethodno opisanog ljetovanja doslovno ukrao, The man who sold the world, Heroes, Let’s dance, Never let me down. Mala kolekcija, ali prirasla srcu. 1990. sam vidio njegov koncert u živo, u Zagrebu. Bilo je nekih 50 tisuća posjetilaca. Tour se zvao Sound + Vision. Slučajno sam prije par mjeseci pronašao karte, tražeći u starim papirima nešto sasvim drugo (što normalno nisam uspio pronaći). Kiša koja je neumoljno padala u toku cijelog koncerta nije mogla pokvariti doživljaj. To je bio ujedno i prvi koncert neke svjetske rock zvijede koji sam vidio i koji mi je tim više ostao u sjećanju.
I prije tri dana nas je napustio. U mnogim jezicima ne postoji izraz umrijeti. Tebetancima je taj glagol nepoznat. Kod njih se kraj bivstvovanja na zemlji označava izrazom “prijeći”. I kod nas se kaže “prešao je u bolji život”. Većini nije baš sasvim jasno na što se misli, ali tako se kaže, a mislim da je stanovnicima Tibeta stvar puno jasnija. Budizam, naročito ukorijenjen i prakticiran na krovu svijeta, jasno govori o višim sferama svijeta i svijesti, o reinkarnaciji. Zanimljivo je da je Bowie gajio veliki interes za učenje tibetanskih lama s kojima se često i susretao. Pjesma Lazarus, s njegovog posljednjeg albuma, praktično najavljuje njegov prijelaz. Izražava određeno žaljenje za onim što napušta, ali isto tako i osjećaj oslobođenja.
Intenzivno sam razmišljao o tome koju od njegovih pjesama da uvrstim u ovaj blog. Na kraju je izbor pao na Ashes to ashes (pepeo pepelu). Ne bih znao reći zašto, ali ovu pjesmu posebno osjećam svaki puta kada svira na radiju (rijetko) ili kada pustim ploču (isto tako rijetko). Nekako mi se stisne grlo, ubrza kucanje srca…
Arogantnost 