Izvaljena u fotelji ispred televizora i s mobitelom u ruci moja kcer mi je rekla (nakon sto sam ja usao u dnevni boravak): “Ispricala sam Rujani kako ti dobro izmisljas naslova pa me je zamolila da kreiras jedan i za nju; tema o kojoj pise su ludjaci.” Nakon dvije minute sam joj pruzio list papira s natpisom koji vidite u naslovu. Pogledala je i izjavila: “Jako dobro!” Nije bas sirokogrudna s komplimentima. Ja sam otisao u kupaonu. U stanu je bilo preko 30 stupnjeva i mali intelektualni napor oko ove kreacije je ucinio da se dobro oznojim. Umio sam se s hladnom vodom, obrisao ruke i lice i pogledao se u ogledalo. Na mojoj faci se odrazavalo samozadovoljstvo: “Doista nije lose. Bas si pravi!” Bolje biti prepotentan, nego impotentan. A u odredjenim prilikama je zdravija arogantnost nego poniznost.
Hajde da sada jezicno i logicno proanaliziramo moju invenciju. U rijeci ljudi postoji slovo “j” koje slici na neku kukicu, pa se moze reci da su ljudi zakaceni. U drugoj rjeci, kada se ne cita slovo u zagradi, nedostaje ta kukica i iz toga zakljucujem da su ludi u stvari otkaceni, jer se nemaju za sto zakaciti. Jezicna analiza zadovoljena, a isto tako i logika stima 100%. Eto sto covjek radi i cime se bavi njegov mozak u vrucim, ljetnim danima, kada temperature prijedje odredjeni nivo podnosljivosti i mozak prokuha. Savjet: ako ne zelite da vam se dogadjaju ove stvari instalirajte si klimu ili idite na more.
More
Poslusao sam svoje sive vijuge, navukao kupace gacice (nosim slip jer ne podnosim bokserice koje mi se zaljepe za noge), strpao rucnik i jednu knjigu u torbu za more i spustio se liftom u garazu. Odmah mi je dosla sumnja da li je bolje ici na plazu ili ostati u tamnoj i ugodno hladnoj garazi? Unutra je doista ugodno, ali je svjetlo preslabo za citanje a i pogled uokolo ne pruza neki poseban uzitak pa je odluka pala i automobil je upaljen. Sva sreca da u njemu postoji air conditioner, pa je tako prvi udar sunca i topline, nakon otvaranja ulaznih vrata, puno podnosljiviji. 15 minuta voznje kroz opustjeli grad i trazenje nekog drveta koje ce u vrijeme kada se budem vracao s kupanja, za otprilike 3 sata, baciti sjenu na moj tamnoplavi Hyundai. Ako ostane izlozen suncanoj radijaciji za svo to vrijeme naci cu unutra preko 60 stupnjeva, a to nije jako prijatno.
Spustam se uskom stazicom do sljuncane uvale i vec razmisljam kako ce biti tesko ici uzbrdo na povratku. Ma zasto su ljudi toliko negativno postavljeni da uvijek razmisljaju o ruznim stvarima, pitam se ja i ne dajem si odgovor. Na plazi ima mjesta i cak i hlada od krosnje jednog drveta. Pravo u vodu za jedno dobro, prirodno rashladjenje. Zatim na rucnik s knjigom u ruci. Ne znam zasto, ali nikako da se koncentriram na citanje. Kniga se zove “Nesto se dogodilo”, od Joseph Heller-a, i prica o zivotu jednog americkog cinovnika koji radi u osiguravajucem drustvu, o njegovim dogadjajima i problemima na poslu i u obitelji, a ja ne volim probleme (iako je knjiga dobra). Mozda su razlog sve ove zgodne curice oko mene. Neke su cak i u toplessu. Definitivno zakljucujem da je pogled puno bolji nego u garazi i odlucujem da cu i sutra opet doci na isto mjesto.
Arogantnost 